Osnovna škola Tone Peruška Pula

  PREDADOLESCENTI-kako ih razumjeti i izdržati ?!

                               / kutak za roditelje/

Anna Freud za to životno razdoblje kaže : "Adolescenti su nepredvidljivi, nesigurni, razdražljivi, nemirni i imaju unutarnji nesklad!" iz čega proizlazi da bi unutarnji sklad i ravnoteža bili možda i znak teškoća u razvoju mlade osobe.

Raspoloženje mladih često se mijenja.Može biti: agresivno, neprijateljsko ili pasivno ravnodušno, pojačano, preaktivno ili s druge strane povučeno i potišteno.

U ovom periodu mogu se pojaviti teškoće koje do sada nisu bile u životu djeteta. Ponekad sve ono što je dijete obećavalo doživljava slom, roditelji i učitelji osjećaju nemoć i razočarenje....

Ovim imenom nazivamo razvojni period koji se nadovezuje na period latencije(«PRIVIDNOG MIROVANJA»), a obuhvaća razdoblje od 11,12 godine do 14 godine.početak i kraj ovog razdoblja su individualni. Neki autori pubertetom nazivaju biološke i tjelesne promjene, a adsolescencijom promjene u emocijama , mišljenju ,ponašanju.U ovom periodu mogu se pojaviti mnoge teškoće koje do sada nisu bile u životu djeteta.Ponekad sve ono što je dijete obećavalo doživljava slom  i roditelji i učitelji bivaju razočarani.

ADOLESCENTI SU RAZDRAŽLJIVI, NEMIRNI, A BUDUĆI DA POSTOJI I NESKLAD U FUNCIONIRANJU I RAZVOJU UNUTARNJIH ORGANA, u to doba pojavljuje se i pojačani umor, što ometa učenje. Djeca se mnogo lakše uzbude i uznemire( npr. tipična slika nereda  koji nastaje na satu: dečko je dodirnuo djevojčicu za nogu, ona je viknula na njega,drugi dječak se okrenuo i stavio ruku na stol učenice, ona je viknula na njega, učiteljica na njih, slabe ocjene, braniti jedni druge, protiv učiteljice...)

ANNA Freud za to životno razdoblje kaže»Adolescenti su nepredvidljivi, nesigurni i imaju unutarnji nesklad»iz čega proizlazi da  bi unutarnji sklad i ravnoteža bili čak i znak abnormalnog razvoja .Raspoloženje mladih često se mijenja, a može biti: agresivno, neprijateljsko ili pasivno ravnodušno, pojačano, preaktivno( «uključeni u struju») ili s druge strane depresivno. Česte su tzv. Adolescentne krize.

*Promjene su često, nagle i brze( «poslije praznika se promjenio»)-stidljiva i razumna djeca s primjerenim ponašanjem pokazuju promjene,više nam ne pomažu , odbijaju raditi ono u čemu su nam ranije pomagali/djevojčice/. dječaci se zapuštaju u izgledu, higijena nije važna. Skloni grubostima u ponašanju.Česte su pojave sebičnih ponašanja, pojačanih zahtijeva,nezasitnosti(nikad im nije dosta-jedan slobodan sat,a zašto ne i dva)

Predadolescent se nalazi u neskladu sa svojom okolinom.Ovo je period, kao niti jedan drugi prije ili poslije u kojem su roditelji potpuno NEMOĆNI

 (kao i nastavnici).Predadolescent se podmsjehuje i ismijava i pohvalu i kaznu.Nastoje šokirati.Vidjeti koliko možemo izdržati. Ali to nije samo usmjereno protiv nas/ «on meni piše to po ploči», to je njihova tjeskoba i strah koju ne mogu kontrolirati i preoblikovati u nešto prihvatljivo/.

Zadovoljenje njihovih potreba ne ovisi samo o prisustvu odraslih i o vrijednostima koje postavljaju odrsali već puno više o tome koliko me poštuju ili podcenjuju vršnjaci ili imam o tome takav doživljaj.

*U tom periodu su sukobi roditelja i učitelja su  besmisleni i samo otežavaju i tako težak odnos. Roditelji očekuju da nastavnik treba primjetiti i znati kako, a obje strane imaju vrlo ograničen moć i utjecaj i tek zajedno ( svako sa svojim djelićem) možemo postaviti granicu pred dijete.Dijete i tako malo vjeruje i jednoj i drugoj strani.

Dijete se počinje oslobađati ranijih veza s roditeljem.Stare veze polako slabe, sprema ih se napustiti, dođe , pa se udalji, a nove veze nisu još dovoljno sigurne i jasne, to ga čine nepristupačnim za pomoć.Slabe kočnice, potisnuto, zaboravaljeno dolazi ponovno vani.

Najznačajniji razvojni zadatak je RASTANAK,SEPARACIJA –rastanak od djetinjstva, bezbrižnosti,rastanak od starih pravila i vrijednostiu ponašanju i od roditelja. Izaći iz okrilja roditeljstva.

Emocionalni život je u toj dobi intenzivniji( Winnicott).Prisutna je anksioznost, emocionalan napetost, nemir, promjenjiva raspoloženja.Pokušavaju uvijek biti u susprotnosti s odraslima : aktivno ili pasivno-zaboravljanjem, ne čuju, ne sjete se, ne razumiju, ne pamte što od njih trebamo....., to nisu samo hormonalne promjene)

Ozbiljno i kritički ocjenjuju samog sebe, a još više roditelje i učitelje.

*Dolazi do jake opozicije dječaka prema ocu.Borba sa moćnom majkom. Strah zagrliti majku da ne bi netko pomislio da imamo homoseksualnih sklonosti.( Skupljanj

u bande- kao obrane od moćnih majki) .Oni se boje pokazati nježnost, potrebu za pažnjom ,fizičkim dodirom jer se u tom razdoblju jako boje svoje seksualnosti, tjelesnih promjena i osjećaja uzbuđenosti-da nebi netko pomislio da sam homoseksualac,te su često grubi i izruguju se u onom području gdje su i sami najosjetljiviji: izruguju i napadaju sliku roditelja, izgled,seksualnost, pamet.Treba ih mirno istrpljivo uvjeriti da ti osjećaji nemaju veze sa seksualnosti.

U ranoj adolescenciji prijateljstvo istospolno ima jednako jaku ulogu kao i kod dječaka.

Oblik idealizacije kod djevojčica je «zaljubljenost» Objekt se voli pasivno(u sebi ) s ciljem da se dobije pažnja, bude primjećen. Super ego( savjesnost) ostaje ili su poljuljane slike, moralni stavovi i vrijednosti. Započinje traganje za novim objektima ljubavi da bi se izbjeglo stanje osamljenosti, izolacije i depresivnosti.

Tko god posjeduje kvalitete  bez kojih  ne može postići svoj ideal, on je onaj koji će biti voljem.Volimo one koji predstavljaju naš ideal, ono što mi trebamo, želimo , kao blizanački odnos.

Djevojčice se u tom periodu kreću produljeno i bolno odvajati od svojih majki , na način da se okreću prema suprotnom spolu, idu ka zaljubljenosti. Jaku povezanost s majko m mogu ublažiti očevi tj. povezanost i stalnost odnosa među roditeljima.

Poneka djeca svjesno  rade puno toga da pridobiju pažnju roditelja, zaštitu onda kada misle da je nemaju dovoljno ( jer roditelji rade, imaju svoje probleme, misle da su bolji prema bratu i ili sestri.....)Skloni su optužiti , krivo interpretirati, okriviti da bi roditelj stao u njihovu zaštitu....

*Roditelji se varaju kada misle da su najpozvaniji da pomognu svom djetetu.

ONI su u samom središtu konflikta i simbol su opasnosti protiv koje se dijete bori.

Često bilo koji pokušaj roditelja/učitelja izaziva negativnu reakciju. Pr. Učenika u 5. r. znači imaš negativnu ocjenu kod učiteljice koja je zahtjevnai puno se uči i kod učitelja koji je «dobar, legenda»)

Važno je naglasiti da uovom periodu dolazi do zrelije procjene roditelja  koja se ne temelji na emocijama koje dijete osjeća prema roditelju, nego i na usporedbi njihovih ličnosti s drugim odraslima.Roditelji izgledaju drugačije od slike koju je dijete imalo u ranijoj dobi.

*MOGuće  je i svjesno sanjarenje o tome da dijete zapravo pripada nekoj drugoj boljoj, uzvišenoj obitelji OBITELJSKI ROMAN.

To je normalan proces u razvoju ega i super ega i služi za prevladavanje infantilnih ovisnosti.Dobro je kad roditelji idu u susret tome s puno razumijevanja,prihvaćajući da nisu idelani, da su sami svjesni toga i da poštuju prosudbe i stavove djeteta.Nedadti se šokirati i uvrijediti. U OVOM PERIODU JE MNOGO VAŽNIJE ZaDRŽATI VEZU S DJETETOM NEGO BITI U PRAVU.

Poznate su u djetinstvu igre kada dijete glumi jednog od roditelja i pokazju kako žele biti veliki u tim ranijim godinama života.

Ova želja se pojačava  u predadolescenciji BITI VELIK. Te on ponekad postaje agresivan, nepodnošljiv, dominantan, kao da je on odrastao u kući( npr. kontrolira roditelja, ne dopušta im zadovoljstvo..» SADA SI DOŠLA KUĆI, A JA IMAm TEST IZ MATEMATIKE I MORAŠ MI POMOĆI..»)

Roditelj koji pasivno ili otvoreno dopušta i podržava da dijete drugom roditelju grubo govori, ne sluša ga ili odbija jere je i sam nezadovoljan njime,dijete koje radi posao odraslih ili dijete koje psotavljamo između nas da bude naš saveznik.

Možemo imati različite stavove međusobno roditelji, kao i roditelj i učitelji(škola)ali ih trebamo zadržati za sebe.Dijete nastoji svima pomaknuti granice,savezništvo će se ili jednom okrenuti prema nama ili prema unutraka tjeskobi, strahuili bolesti djeteta.

Dijete treba načiti ćuti , izdražati NE.

Dijete se uči strategijama suprostavljanja najviše kod kuće, razgovorima, pregovaranjima, iznošenju stavova.

Uči se da je svijet nepravedan i da će nekada sve dobro učiniti i neće biti dovoljno primjećen i vrednovan.Uči se da može utjecati i da je u redu osjećati sve osjećaje i ići dalje s njima.

Npr. tata pušta da se ide u disko, mama ne/roditelji rastavljeni,to je zbog nerazriješenih odnosa m. it. Otac se treba i daljenjoj suprostavljati....

Prezaštićivana djeca i djeca koja su bila u dobrim donosima kad izađu iz roditeljskog kriga su u strahu, osjećaju se neadekvatno, da ne znaju zanimljivo prićati , da nisu zabavna, da ih se neprimjećuje ...iz toga slijedipopiti ću alokohol pa će mi biti lakše izdržati neizvjesnost...

U ovom periodu dijete pati mnogo više nego okolina te svoju tjeskobu, nesigurnost u sebe u svoju okOlinu prazni i kroz antisocijalna ponašanja, agresivnost, pojačano masturbiranje, djevojčice kroz prerano odraslo ponašanje i prerane seksualne aktivnosti.

ZNAČAJNO JE PITANJE KOJE JE OPTIMALNO PSIHIČKO FUNKCIONIRANJE NA KRAJU ADOLESCENCIJE?

KAPACITET DA SE TOLERIRA ODREĐENI STUPANJ ANKSIZNOSTI I DEPRESIJE KOJI JE NEZAOBILAZAN ČINIOC LJUDSKOG PONAŠANJA.

                         JKL

PRIMJERI (ne) KOMUNIKACIJE RODITELJ I DIJETE/ADOLESCENT

BAŠ SI DOBAR KAD POMAŽEŠ MAMI.

DRAGO MI JE ŠTO SI MI POMOGAO.(nisi samo dobar u trenutku kad me slušaš)

BAŠ SI BEZOBRAZNA I SEBIČNA.

NE VOLIM DA VIČEŠ TAKO KAD SLUŠAM VIJESTI, NE MOGU ĆUTI NIŠTA.

MISLITE DUGO NASTAVITI S TOM DREKOM?!

HTIO BIH DA ME VEČERAS PUSTITE , MALO MIRA JER IMAM POSAO DOVRŠITI.

AKO MI NE KAŽETE ŠTO MISLITE RADITI ZA VIKEND, OSTATI ĆE TE SVI KOD KUĆE.

HTIO BIH ZNATI KOJE SU VAM NAMJERE ZA VIKEND, TAKO DA SE MOGU ORGANIZIRATI I VIDJETI ŠTO MENI TREBA, AŠTO VAMA.

ŠUTI.

BOJIM SE DA NEĆU ZAVRŠITI MOJ POSAO AKO NASTAVIM SLUŠATI SAMO TEBE.

BAŠ ME UVIJEK LJUTIŠ.

LJUTIŠ ME KAD VIDIM DA U OSAM NAVEČER NISI ZAVRŠIO ZADAĆU, A RADIŠ JE OD TRI SATA. MOŽEMO IMATI NEKO VRIJEME ZAJEDNIČKO I NEKO VRIJEME ZA TVOJU IGRU.

I  PRIMJER U KOJEM RODITELJ NE RAZUMIJE NITI PREPOZNAJE OSJEĆAJ DIJETETA.  Ili nam je sve jasno, ali smo vrlo ljuti.

TO SE NE RADI

U SVAKOM SLUČAJU NEĆEŠ NIKADA NIŠTA DOBROGA NAPRAVITI U ŽIVOTU.

GONI SE, OPRATI RUKE, PRLJAVAC JEDAN!

OPASAN SI I NEĆEŠ SE PROMJENITI.

ISTI KAO OTAC.

II RODITELJ POKUŠAVA RAZUMIJETI ŠTO SE ZBIVA I JOŠ UVIJEK KRITIZIRA

BAŠ LIJEPO S TVOJE STRANE, ALI SADA MORAM ČISTITI DUPLO.

JOŠ ŽELIŠ DA TI POMOGNEM PISATI ZADAĆU,PA TI SI VEĆ VELIK.

I KADA SE ZABAVLJAŠ NE MOŽEŠ RADITI ŠTO TE VOLJE!

III  RODITELJ RAZUMIJE  I PREPOZNAJE OSJEĆAJ I POTREBE DJETETA

SADA SI RAZOČARAN,

TO JE JAKO VAŽNO ZATEBE.

STRAH TE BILO REĆI MI ZA JEDINICU U ŠKOLI.

NEZADOVOLJAN SI,ANA TE DANAS BAŠ NALJUTILA.

ŽAO MI JE ŠTO SI RAZBIO STAKLO AIKO VJERUJEM DA NISI NAMJERNO.

IV RODITELJ RAZUMIJE I NUDI POMOĆ U TRAŽENJU RJEŠENJA

VIDIM DA SI BAŠ LJUT.Ako ŽELIŠ MOŽEMO MIRNO SJESTI I SMISLITI ŠTO BI DALJE.

MOŽEŠ BITI ZADOVOLJAN ZBOG TVOG DOBROG RADA,JOŠ SAMO RIJEŠI ONE MALE GREŠKE ŠTO SAM TI POKAZAO.

MALO SI ZABRINUT. MOŽEMO POKUŠATI ZAJEDNO OVO NAUČITI ILI ĆU TE SLUŠATI DOK PRIČAŠ.

             Pripremila psihologinja Romana Nićiforović-Kliček

  PREDADOLESCENTI-kako ih razumjeti i izdržati ?!

                               / kutak za roditelje/

Anna Freud za to životno razdoblje kaže : "Adolescenti su nepredvidljivi, nesigurni, razdražljivi, nemirni i imaju unutarnji nesklad!" iz čega proizlazi da bi unutarnji sklad i ravnoteža bili možda i znak teškoća u razvoju mlade osobe.

Raspoloženje mladih često se mijenja.Može biti: agresivno, neprijateljsko ili pasivno ravnodušno, pojačano, preaktivno ili s druge strane povučeno i potišteno.

U ovom periodu mogu se pojaviti teškoće koje do sada nisu bile u životu djeteta. Ponekad sve ono što je dijete obećavalo doživljava slom, roditelji i učitelji osjećaju nemoć i razočarenje....

Ovim imenom nazivamo razvojni period koji se nadovezuje na period latencije(«PRIVIDNOG MIROVANJA»), a obuhvaća razdoblje od 11,12 godine do 14 godine.početak i kraj ovog razdoblja su individualni. Neki autori pubertetom nazivaju biološke i tjelesne promjene, a adsolescencijom promjene u emocijama , mišljenju ,ponašanju.U ovom periodu mogu se pojaviti mnoge teškoće koje do sada nisu bile u životu djeteta.Ponekad sve ono što je dijete obećavalo doživljava slom  i roditelji i učitelji bivaju razočarani.

ADOLESCENTI SU RAZDRAŽLJIVI, NEMIRNI, A BUDUĆI DA POSTOJI I NESKLAD U FUNCIONIRANJU I RAZVOJU UNUTARNJIH ORGANA, u to doba pojavljuje se i pojačani umor, što ometa učenje. Djeca se mnogo lakše uzbude i uznemire( npr. tipična slika nereda  koji nastaje na satu: dečko je dodirnuo djevojčicu za nogu, ona je viknula na njega,drugi dječak se okrenuo i stavio ruku na stol učenice, ona je viknula na njega, učiteljica na njih, slabe ocjene, braniti jedni druge, protiv učiteljice...)

ANNA Freud za to životno razdoblje kaže»Adolescenti su nepredvidljivi, nesigurni i imaju unutarnji nesklad»iz čega proizlazi da  bi unutarnji sklad i ravnoteža bili čak i znak abnormalnog razvoja .Raspoloženje mladih često se mijenja, a može biti: agresivno, neprijateljsko ili pasivno ravnodušno, pojačano, preaktivno( «uključeni u struju») ili s druge strane depresivno. Česte su tzv. Adolescentne krize.

*Promjene su često, nagle i brze( «poslije praznika se promjenio»)-stidljiva i razumna djeca s primjerenim ponašanjem pokazuju promjene,više nam ne pomažu , odbijaju raditi ono u čemu su nam ranije pomagali/djevojčice/. dječaci se zapuštaju u izgledu, higijena nije važna. Skloni grubostima u ponašanju.Česte su pojave sebičnih ponašanja, pojačanih zahtijeva,nezasitnosti(nikad im nije dosta-jedan slobodan sat,a zašto ne i dva)

Predadolescent se nalazi u neskladu sa svojom okolinom.Ovo je period, kao niti jedan drugi prije ili poslije u kojem su roditelji potpuno NEMOĆNI

 (kao i nastavnici).Predadolescent se podmsjehuje i ismijava i pohvalu i kaznu.Nastoje šokirati.Vidjeti koliko možemo izdržati. Ali to nije samo usmjereno protiv nas/ «on meni piše to po ploči», to je njihova tjeskoba i strah koju ne mogu kontrolirati i preoblikovati u nešto prihvatljivo/.

Zadovoljenje njihovih potreba ne ovisi samo o prisustvu odraslih i o vrijednostima koje postavljaju odrsali već puno više o tome koliko me poštuju ili podcenjuju vršnjaci ili imam o tome takav doživljaj.

*U tom periodu su sukobi roditelja i učitelja su  besmisleni i samo otežavaju i tako težak odnos. Roditelji očekuju da nastavnik treba primjetiti i znati kako, a obje strane imaju vrlo ograničen moć i utjecaj i tek zajedno ( svako sa svojim djelićem) možemo postaviti granicu pred dijete.Dijete i tako malo vjeruje i jednoj i drugoj strani.

Dijete se počinje oslobađati ranijih veza s roditeljem.Stare veze polako slabe, sprema ih se napustiti, dođe , pa se udalji, a nove veze nisu još dovoljno sigurne i jasne, to ga čine nepristupačnim za pomoć.Slabe kočnice, potisnuto, zaboravaljeno dolazi ponovno vani.

Najznačajniji razvojni zadatak je RASTANAK,SEPARACIJA –rastanak od djetinjstva, bezbrižnosti,rastanak od starih pravila i vrijednostiu ponašanju i od roditelja. Izaći iz okrilja roditeljstva.

Emocionalni život je u toj dobi intenzivniji( Winnicott).Prisutna je anksioznost, emocionalan napetost, nemir, promjenjiva raspoloženja.Pokušavaju uvijek biti u susprotnosti s odraslima : aktivno ili pasivno-zaboravljanjem, ne čuju, ne sjete se, ne razumiju, ne pamte što od njih trebamo....., to nisu samo hormonalne promjene)

Ozbiljno i kritički ocjenjuju samog sebe, a još više roditelje i učitelje.

*Dolazi do jake opozicije dječaka prema ocu.Borba sa moćnom majkom. Strah zagrliti majku da ne bi netko pomislio da imamo homoseksualnih sklonosti.( Skupljanj

u bande- kao obrane od moćnih majki) .Oni se boje pokazati nježnost, potrebu za pažnjom ,fizičkim dodirom jer se u tom razdoblju jako boje svoje seksualnosti, tjelesnih promjena i osjećaja uzbuđenosti-da nebi netko pomislio da sam homoseksualac,te su često grubi i izruguju se u onom području gdje su i sami najosjetljiviji: izruguju i napadaju sliku roditelja, izgled,seksualnost, pamet.Treba ih mirno istrpljivo uvjeriti da ti osjećaji nemaju veze sa seksualnosti.

U ranoj adolescenciji prijateljstvo istospolno ima jednako jaku ulogu kao i kod dječaka.

Oblik idealizacije kod djevojčica je «zaljubljenost» Objekt se voli pasivno(u sebi ) s ciljem da se dobije pažnja, bude primjećen. Super ego( savjesnost) ostaje ili su poljuljane slike, moralni stavovi i vrijednosti. Započinje traganje za novim objektima ljubavi da bi se izbjeglo stanje osamljenosti, izolacije i depresivnosti.

Tko god posjeduje kvalitete  bez kojih  ne može postići svoj ideal, on je onaj koji će biti voljem.Volimo one koji predstavljaju naš ideal, ono što mi trebamo, želimo , kao blizanački odnos.

Djevojčice se u tom periodu kreću produljeno i bolno odvajati od svojih majki , na način da se okreću prema suprotnom spolu, idu ka zaljubljenosti. Jaku povezanost s majko m mogu ublažiti očevi tj. povezanost i stalnost odnosa među roditeljima.

Poneka djeca svjesno  rade puno toga da pridobiju pažnju roditelja, zaštitu onda kada misle da je nemaju dovoljno ( jer roditelji rade, imaju svoje probleme, misle da su bolji prema bratu i ili sestri.....)Skloni su optužiti , krivo interpretirati, okriviti da bi roditelj stao u njihovu zaštitu....

*Roditelji se varaju kada misle da su najpozvaniji da pomognu svom djetetu.

ONI su u samom središtu konflikta i simbol su opasnosti protiv koje se dijete bori.

Često bilo koji pokušaj roditelja/učitelja izaziva negativnu reakciju. Pr. Učenika u 5. r. znači imaš negativnu ocjenu kod učiteljice koja je zahtjevnai puno se uči i kod učitelja koji je «dobar, legenda»)

Važno je naglasiti da uovom periodu dolazi do zrelije procjene roditelja  koja se ne temelji na emocijama koje dijete osjeća prema roditelju, nego i na usporedbi njihovih ličnosti s drugim odraslima.Roditelji izgledaju drugačije od slike koju je dijete imalo u ranijoj dobi.

*MOGuće  je i svjesno sanjarenje o tome da dijete zapravo pripada nekoj drugoj boljoj, uzvišenoj obitelji OBITELJSKI ROMAN.

To je normalan proces u razvoju ega i super ega i služi za prevladavanje infantilnih ovisnosti.Dobro je kad roditelji idu u susret tome s puno razumijevanja,prihvaćajući da nisu idelani, da su sami svjesni toga i da poštuju prosudbe i stavove djeteta.Nedadti se šokirati i uvrijediti. U OVOM PERIODU JE MNOGO VAŽNIJE ZaDRŽATI VEZU S DJETETOM NEGO BITI U PRAVU.

Poznate su u djetinstvu igre kada dijete glumi jednog od roditelja i pokazju kako žele biti veliki u tim ranijim godinama života.

Ova želja se pojačava  u predadolescenciji BITI VELIK. Te on ponekad postaje agresivan, nepodnošljiv, dominantan, kao da je on odrastao u kući( npr. kontrolira roditelja, ne dopušta im zadovoljstvo..» SADA SI DOŠLA KUĆI, A JA IMAm TEST IZ MATEMATIKE I MORAŠ MI POMOĆI..»)

Roditelj koji pasivno ili otvoreno dopušta i podržava da dijete drugom roditelju grubo govori, ne sluša ga ili odbija jere je i sam nezadovoljan njime,dijete koje radi posao odraslih ili dijete koje psotavljamo između nas da bude naš saveznik.

Možemo imati različite stavove međusobno roditelji, kao i roditelj i učitelji(škola)ali ih trebamo zadržati za sebe.Dijete nastoji svima pomaknuti granice,savezništvo će se ili jednom okrenuti prema nama ili prema unutraka tjeskobi, strahuili bolesti djeteta.

Dijete treba načiti ćuti , izdražati NE.

Dijete se uči strategijama suprostavljanja najviše kod kuće, razgovorima, pregovaranjima, iznošenju stavova.

Uči se da je svijet nepravedan i da će nekada sve dobro učiniti i neće biti dovoljno primjećen i vrednovan.Uči se da može utjecati i da je u redu osjećati sve osjećaje i ići dalje s njima.

Npr. tata pušta da se ide u disko, mama ne/roditelji rastavljeni,to je zbog nerazriješenih odnosa m. it. Otac se treba i daljenjoj suprostavljati....

Prezaštićivana djeca i djeca koja su bila u dobrim donosima kad izađu iz roditeljskog kriga su u strahu, osjećaju se neadekvatno, da ne znaju zanimljivo prićati , da nisu zabavna, da ih se neprimjećuje ...iz toga slijedipopiti ću alokohol pa će mi biti lakše izdržati neizvjesnost...

U ovom periodu dijete pati mnogo više nego okolina te svoju tjeskobu, nesigurnost u sebe u svoju okOlinu prazni i kroz antisocijalna ponašanja, agresivnost, pojačano masturbiranje, djevojčice kroz prerano odraslo ponašanje i prerane seksualne aktivnosti.

ZNAČAJNO JE PITANJE KOJE JE OPTIMALNO PSIHIČKO FUNKCIONIRANJE NA KRAJU ADOLESCENCIJE?

KAPACITET DA SE TOLERIRA ODREĐENI STUPANJ ANKSIZNOSTI I DEPRESIJE KOJI JE NEZAOBILAZAN ČINIOC LJUDSKOG PONAŠANJA.

                         JKL

PRIMJERI (ne) KOMUNIKACIJE RODITELJ I DIJETE/ADOLESCENT

BAŠ SI DOBAR KAD POMAŽEŠ MAMI.

DRAGO MI JE ŠTO SI MI POMOGAO.(nisi samo dobar u trenutku kad me slušaš)

BAŠ SI BEZOBRAZNA I SEBIČNA.

NE VOLIM DA VIČEŠ TAKO KAD SLUŠAM VIJESTI, NE MOGU ĆUTI NIŠTA.

MISLITE DUGO NASTAVITI S TOM DREKOM?!

HTIO BIH DA ME VEČERAS PUSTITE , MALO MIRA JER IMAM POSAO DOVRŠITI.

AKO MI NE KAŽETE ŠTO MISLITE RADITI ZA VIKEND, OSTATI ĆE TE SVI KOD KUĆE.

HTIO BIH ZNATI KOJE SU VAM NAMJERE ZA VIKEND, TAKO DA SE MOGU ORGANIZIRATI I VIDJETI ŠTO MENI TREBA, AŠTO VAMA.

ŠUTI.

BOJIM SE DA NEĆU ZAVRŠITI MOJ POSAO AKO NASTAVIM SLUŠATI SAMO TEBE.

BAŠ ME UVIJEK LJUTIŠ.

LJUTIŠ ME KAD VIDIM DA U OSAM NAVEČER NISI ZAVRŠIO ZADAĆU, A RADIŠ JE OD TRI SATA. MOŽEMO IMATI NEKO VRIJEME ZAJEDNIČKO I NEKO VRIJEME ZA TVOJU IGRU.

I  PRIMJER U KOJEM RODITELJ NE RAZUMIJE NITI PREPOZNAJE OSJEĆAJ DIJETETA.  Ili nam je sve jasno, ali smo vrlo ljuti.

TO SE NE RADI

U SVAKOM SLUČAJU NEĆEŠ NIKADA NIŠTA DOBROGA NAPRAVITI U ŽIVOTU.

GONI SE, OPRATI RUKE, PRLJAVAC JEDAN!

OPASAN SI I NEĆEŠ SE PROMJENITI.

ISTI KAO OTAC.

II RODITELJ POKUŠAVA RAZUMIJETI ŠTO SE ZBIVA I JOŠ UVIJEK KRITIZIRA

BAŠ LIJEPO S TVOJE STRANE, ALI SADA MORAM ČISTITI DUPLO.

JOŠ ŽELIŠ DA TI POMOGNEM PISATI ZADAĆU,PA TI SI VEĆ VELIK.

I KADA SE ZABAVLJAŠ NE MOŽEŠ RADITI ŠTO TE VOLJE!

III  RODITELJ RAZUMIJE  I PREPOZNAJE OSJEĆAJ I POTREBE DJETETA

SADA SI RAZOČARAN,

TO JE JAKO VAŽNO ZATEBE.

STRAH TE BILO REĆI MI ZA JEDINICU U ŠKOLI.

NEZADOVOLJAN SI,ANA TE DANAS BAŠ NALJUTILA.

ŽAO MI JE ŠTO SI RAZBIO STAKLO AIKO VJERUJEM DA NISI NAMJERNO.

IV RODITELJ RAZUMIJE I NUDI POMOĆ U TRAŽENJU RJEŠENJA

VIDIM DA SI BAŠ LJUT.Ako ŽELIŠ MOŽEMO MIRNO SJESTI I SMISLITI ŠTO BI DALJE.

MOŽEŠ BITI ZADOVOLJAN ZBOG TVOG DOBROG RADA,JOŠ SAMO RIJEŠI ONE MALE GREŠKE ŠTO SAM TI POKAZAO.

MALO SI ZABRINUT. MOŽEMO POKUŠATI ZAJEDNO OVO NAUČITI ILI ĆU TE SLUŠATI DOK PRIČAŠ.

             Pripremila psihologinja Romana Nićiforović-Kliček